Kada bi nas netko upitao kakve ljude volimo imati u svojoj okolini, vjerojatno bi najčešći odgovori bili da su to oni s kojima dijelimo najviše interesa te koje bismo opisali pozitivnim pridjevima kao što su humoristični, srdačni, vedri i sl. No, postoje li možda i neki drugi razlozi zašto smo s određenim ljudima bliski? Socijalni psiholozi zainteresirani za područje interpersonalne privlačnosti došli su do zaključaka kako postoji niz faktora, ponekad i neočekivanih, koji će utjecati na to sviđaju li nam se drugi ljudi (i sviđamo li se mi njima).
Važnost fizičke blizine
Dok smo išli u osnovnu i srednju školu, postojale su osobe koje smo smatrali prijateljima, ali moguće je da smo s nekima od njih s vremenom izgubili kontakt. U doba kada smo ih smatrali dijelom svog kruga prijatelja, veliki razlog međusobne privlačnosti i druženja bio je stalan kontakt, odnosno fizička blizina u kojoj smo bili s tim osobama. Možemo reći da je na stvaranje i održavanje tog odnosa djelovao efekt blizine, koji se odnosi na to da „što više vidimo ljude i stupamo u interakciju s njima, vjerojatnije je da će nam oni postati prijatelji“ (Aronson i sur., 2016; str. 306). Festinger i njegovi suradnici su 1950. godine proveli istraživanje među vjenčanim studentima sveučilišta Massachusetts Institute of Technology (MIT) koji su živjeli u istom stambenom kompleksu. Rezultati do koji su došli vrlo su zanimljivi: iako većina stanara nije nikoga poznavala pri useljenju te su im stanovi dodijeljeni nasumičnim odabirom, kada su upitani da nabroje svoja tri najbliža prijatelja u tom kompleksu, čak 65% ih je nabrojalo one koji su živjeli u istoj zgradi kao i oni (iako su i druge zgrade bile u blizini). Kada su analizirani podaci unutar pojedine zgrade, najviše stanara je navelo da im je najbliži prijatelj onaj koji živi vrata do njih, dok ih je samo 10% navelo da je njihov najbliži prijatelj netko tko živi na drugom kraju hodnika (iako je maksimalni mogući razmak između ulaznih vrata bio svega 27 metara). Konačno, pronađeno je i da je tzv. funkcionalna udaljenost, odnosno aspekt arhitekture koji određuje s kojim ljudima se osoba najčešće susreće, važan faktor u stvaranju prijateljstava. Tako su, primjerice, stanari koji su živjeli blizu sandučića za poštu naveli veći broj prijatelja na višem katu zgrade od ostalih stanara u prizemlju. Razlog djelovanja efekta blizine je saznanje da što smo više izloženi nekom podražaju (u ovom slučaju drugim ljudima), veća je vjerojatno da će nam se taj podražaj svidjeti – nalaz kojeg nazivamo učinak puke izloženosti.
Privlače li se suprotnosti ili sličnosti?
Istraživanja govore u prilog tome da je odgovor na ovo pitanje da se ipak privlače sličnosti. Slaganje u stavovima, vrijednostima, interesima, podrijetlu ili ličnosti pojačava međusobnu privlačnost. Primjerice, pokazalo se kako će se češće sprijateljiti osobe sa sličnim demografskim obilježjima, kao što je mjesto iz kojeg dolaze, te sa sličnim stavovima i vrijednostima (Newcomb, 1961). Djelovanje međusobne sličnosti dolazi do izražaja i kada odlučimo sudjelovati u određenim socijalnim situacijama. Drugi ljudi koji su prisutni na istim druženjima ili događajima na koje smo mi odlučili doći tamo su najčešće zbog sličnih razloga kao što su naši. Dakle, u socijalnim situacijama u kojima sudjelujemo vjerojatno susrećemo ljude slične nama, s kojima provodimo određeno vrijeme te tako dijelimo brojna zajednička iskustva, otkrivamo i stvaramo nove sličnosti. Sve to posljedično dovodi do jačanja prijateljstva. U domeni romantičnih odnosa, sličnost osobina ličnosti dvije osobe pokazala se važnom, a zanimljiv je i nalaz da su u višegodišnjim vezama vjerovanja parova o njihovoj sličnosti bolje predvidjela međusobnu privlačnost od stvarne sličnosti koja je među njima postojala (Montoya i sur., 2008).
Ali, izgled je prva stvar koju primijetimo?
Jedna od prvih stvari koju primijetimo na nekome te koja nam je lako dostupna za procjenu je fizički izgled. To bi ujedno mogao biti i razlog zašto se tom aspektu pridaje mnogo pozornosti! Primjerice, istraživanja su pokazala da je fizički izgled najsnažniji prediktor privlačnosti na spoju na slijepo (Walster i sur., 1966). U procesu procjene drugih i standardi ljepote igraju bitnu ulogu – osobe čiji se izgled dobro uklapa u općeprihvaćeno viđenje ljepote češće se procjenjuju privlačnijima. Čini se da velik broj ljudi dijeli pretpostavke o tome što čini osobu lijepom – kod žena govorimo o velikim očima, malom nosu, maloj bradi, istaknutim jagodičnim kostima, visokim obrvama te velikom osmijehu (Cunningham, 1986), dok se kod muškaraca pokazalo da su također poželjne velike oči i osmijeh, istaknute jagodične kosti, a uz to i izražena brada (Cunningham i sur., 1990). Uz sve to, istraživači su došli do zaključka kako među kulturama postoji slaganje oko karakteristika koje se na nečijem licu smatraju privlačnima (Langlois i sur., 2000). Izgled se pokazao važnim i van romantičnih veza – istraživanje među studentima pokazalo je da će oni sa sličnijom bojom kose sjesti međusobno bliže u predavaonici, kao i svi oni koji nose naočale (Mackinnon i sur., 2011).
Samoispunjavajuće proročanstvo
Još jedna važna odrednica stupnja u kojem će nam se netko svidjeti je i stupanj u kojem mi vjerujemo da se toj osobi sviđamo. U podlozi te odrednice nalazi se pojava poznata kao samoispunjavajuće proročanstvo, koja dovodi do toga da ćemo prema nekome iskazati ponašanje koje potiče sviđanje (primjerice, uljudnost ili davanje komplimenata) ako mislimo da smo toj osobi dragi, što će posljedično dovesti do toga da se toj osobi stvarno više svidimo zbog našeg ponašanja prema njoj. Znanje o tome da se drugoj osobi sviđamo više će povećati stupanj međusobne privlačnosti od prisutnosti privlačnog fizičkog izgleda (Koranyi i Rothermund, 2012)!
Od kuda se mi znamo?
Za kraj, još jedna odrednica interpersonalne privlačnosti koja igra veliku ulogu te je temeljni dio nekih već spomenutih varijabli je poznatost. Primjerice, kada djeluje efekt blizine, ljudi koje često vidimo postaju nam poznati. Istraživanja su pokazala kako će ljudi procijeniti privlačnijima one koji su im slični, a upravo zbog te sličnosti će im se oni činiti i poznatijima. Preferencija poznatosti u svojoj suštini može predstavljati naše temeljne, urođene preferencije da se okružimo onime što će nam pružiti sigurnost te ugodu.
Iako smo ponekad uvjereni da nam se svi naši prijatelji sviđaju radi svoje osobnosti i zajedničkih interesa, s barem jednim dijelom njih vjerojatno smo prijatelji i zbog drugih faktora koji su djelovali u stvaranju odnosa. S druge strane, ako se ponekad pitamo kako smo se s nekime toliko drukčijim od nas sprijateljili i izgradili odnos, odgovor na to pitanje isto možemo pronaći među ranije navedenim faktorima.
Autorica:
Matea Gugo, studentica, Odsjek za psihologiju FFZG
Literatura:
Aronson, E., Wilson, T. D., Akert, R. M. i Sommers, S. R. (2016). Social psychology (9th ed.). Pearson.
Cunningham, M. R. (1986). Measuring the physical in physical attractiveness: Quasi-experiments on the sociobiology of female facial beauty. Journal of Personality and Social Psychology, 50(5), 925-935.
Cunningham, M. R., Barbee, A. P. i Pike, C. L. (1990). What do women want? Facialmetric assessment of multiple motives in the perception of male facial physical attractiveness. Journal of Personality and Social Psychology, 59(1), 61-72.
Festinger, L., Schachter, S. i Back, K. (1950). Social pressures in informal groups: A study of human factors in housing. Harper.
Koranyi, N. i Rothermund, K. (2012). When the grass on the other side of the fence doesn’t matter: Reciprocal romantic interest neutralizes attentional bias towards attractive alternatives. Journal of Experimental Social Psychology, 48, 186-191.
Langlois, J. H., Kalakanis, L., Rubenstein, A. J., Larson, A., Hallam, M. i Smoot, M. (2000). Maxims or myths of beauty? A meta-analytic and theoretical review. Psychological Bulletin, 126(3), 390-423.
Mackinnon, S. P., Jordan, C. H. i Wilson, A. E. (2011). Birds of a feather sit together: Physical similarity predicts seating choice. Personality and Social Psychology Bulletin, 37(7), 879-892.
Montoya, R. M., Horton, R. S. i Kirchner, J. (2008). Is actual similarity necessary for attraction? A meta-analysis of actual and perceived similarity. Journal of Social and Personal Relationships, 25(6), 889-922.
Newcomb, T. M. (1961). The acquaintance process. Holt, Rinehart & Winston.
Walster, E., Aronson, V., Abrahams, D. i Rottman, L. (1966). Importance of physical attractiveness in dating behavior. Journal of Personality and Social Psychology, 4(5), 508-516.